Stanovi, kuća, dvorac: Magla u imovinskim kartonima

Otakako drmaju i vladaju Bosnom i Hercegovinom - Milorad Dodik, Sulejman Tihić i Dragan Čović - lideri tri najjače političke stranke u Bosni i Hercegovini, stekli su zavidnu imovinu, a hoće li je detaljno upisati u svoje imovinske kartone koje su dužni ispuniti za oktobarske izbore, veliko je pitanje. I ako ne upišu, neće nikome odgovarati - takvi su propisi.

Oni su iz godine u godinu uvećavali i uvećavaju ne samo svoje, nego i bogatstvo svojih porodica, po mnogim mišljenjima zahvaljujući funkcijama na kojima se nalaze. Krenimo redom.

Dvorac u Beogradu

Imovinu koju ima predsjednik SNSD-a Milorad Dodik gotovo je nemoguće tačno utvrditi. Pored ostalog, on posjeduje stan u Laktašima, dva stana u Beogradu za koje je svojevremeno tvrdio da ih je prodao, ali se ispostavilo da to nije tačno, ima i nešto što naziva porodičnim nasljeđem ,ali bez preciziranja šta sve u to spada, posjeduje i dionice u brojnim preduzećima... Prije tri godine, kako je naveo u tadašnjem imovinskom kartonu, kupio je na lizing automobil vrijedan 100.000 maraka za čiju otplatu svog mjeseca mora dati 2.000 maraka. Njegova supruga Snežana vlasnik je poslovnog prostora u Laktašima, automobila vrijednog 30.000 maraka, porodičnog nasljeđa... Njihov sin Igor suvlasnik je jednog preduzeća u Laktašima pa je na ime toga od Investiciono-razvojne banke RS dobio tri miliona maraka. Prije dvije godine Dodik je kupio veleljepni dvorac u beogradskom naselju Dedinje i navodno ga je platio 850.000 maraka. Neki dostupni podaci kažu da je sve to upitno, pogotovo kako je od Pavlović banke, čiji je valsnik kontroverzni Slobodan Pavlović, dobio kredit u iznosu od 1.468.373 maraka. On još nije građanima objasnio kako i od čega vraća kreditne rate - za automobil 2.000 i za vilu na Dedinju 19.141 marku mjesečno. Njegovo objašnjenje da je vilu izdao strancima i da zakupninom koju mu plaćaju vraća kredit, za poznavaoce prilika na beogradskom tržištu potpuno je neuvjerljivo.

Stanovi u Sarajevu

Sulejman Tihić, predsjednik SDA, prema imovinskom kartonu, posjeduje kuću i poslovni prostor u Bosanskom Šamcu, zatim 1.920 kkvadratnih metara zemljišta u Šamcu, stan u Sarajevu, automobil „oktavia", a njegova supruga nema nikakve imovine. Naveo je da ima i kredit u iznosu 86.000 maraka čiji je rok otplate 2011. godina. U međuvremenu, Tihić, odnosno njegova porodica povećala je svoj stambeni fond. Njegov sin postao je vlasnik jednog stana, a Tihić je kupio još jedan od 106 kvadrata u kojem sada živi sa suprugom. I njegova majka ima stan u Sarajevu. Dobro ide i njegovom bratu Mehmadaliji koji se bavi trgovinom. Inače, Tihić je kuću i poslovni prostor obnovio parama koje je dobio iz budžeta Republike Srpske.

Međutim, nije sigurno da se ovim lista njegove i imovine bliže familije završava, ima tu, prema nekim izvorima, još nekretnina...

Istraga zbog kuće

Dragan Čović, predsjednik HDZ-a, naveo je u imovinskom kartonu da je sa suprugom vlasnik stana od 100 kavdarata u Mostaru, da posjeduje vikendicu vrijednu 500.000 maraka, automobil od 60.000 maraka, dionice u preduzećima vrijedne 50.000 maraka... Također je naveo da njegova supruga, koja je odvjetnik, posjeduje u Hrvatskoj stan vrijedan 250.000 maraka i da ima automobil od 25.000 maraka. Također je naveo da ima i kredit od 150.000 maraka koji mora vratiti do 2012. godine... Nije naveo da u selu Ljuti Dolac kod Širokog Brijega posjeduje zemljište od 1.130 kvadratnih metara.

U međuvremenu, hrvatski ured za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala počeo je istragu o tome kako je Čovićev punac na jadranskoj obali, u ljetovalištu Podace, kupio luksuznu kuću koju je platio nekoliko stotina hiljada eura. Sumnja se da tu nisu čista posla s obzirom da je Čovićev punac penzioner koji prima prosječnu mirovinu.

IZBORNA GODINA: Sa čime će stranke izaći pred birače?

Entitetski premijeri dogovorili nekoliko zajedničkih projekata

Rezultati aktuelne vlasti, ostvareni tokom protekle tri godine, više su nego skromni; „Slobodna Bosna" analizira dosadašnji učinak vladajuće koalicije i otkriva skrivene adute s kojima će vladajuće stranke izaći na izbore ....

Koalicija pet vladajućih stranaka u BiH, SDA, SNSD, SBiH, HDZ i HDZ 1990., u izbornu godinu aktuelnog četverogodišnjeg mandata ulazi s vrlo neuravnoteženim bilansom uspjeha i promašaja. Lista uspjeha višestruko je kraća od liste neuspjeha i ako se u preostalih desetak mjeseci neko čudo ne dogodi, ni jedna od pet vladajućih stranaka neće moći na jesenjim izborima svijetla obraza stati pred birače i zatražiti obnovu mandata.

Dovoljno je navesti samo nekoliko najkrupnijih ekonomskih i političkih činjenica zbog kojih vladajuća koalicija i svaka stranka ponaosob ne mogu dobiti prolaznu ocjenu.

VRTOGLAV RAST INO DUGA

Skromni rezultati

Tokom protekle tri godine inostrana zaduženost države opasno je porasla za preko tri milijarde KM što praktično znači da je aktuelna vlast više zadužila državu nego sve poslijeratne vlade zajedno. U jesen 2006. godine, kada je aktuelna koalicija preuzela vlast, ino dug BiH iznosio je ravno 4 milijarde KM. U jesen 2010. godine ino dug BiH bit će skoro duplo veći: kod Međunrodnog monetarnog fonda BiH se zadužila za 2,4 milijarde KM, a kod nekoliko drugih kreditora, među kojim su EBRD i EIB, za još 1,5 milijardi KM. Što je najgore, lavovski dio ovog novca utrošen je na saniranje budžetskih rupa koje su nastale neracionalnom potrošnjom glomaznog i rastrošnog administrativnog aparata. Samo manji dio ovih kreditnih sredstava, oko 980 miliona KM, namijenjeno je za finansiranje kapitalnih projekata, prvenstveno za cestogradnju, koja inače napreduje puževom brzinom. U protekle tri godine u Federaciji BiH izgrađeno je manje od 17 kilometara autoceste (dionica Visoko-Dobrinje i Dobrinje-Kakanj), a u Republici Srpskoj ni toliko! Istina, federalna Vlada uspjela je obezbijediti kreditna sredstva za još četiri dionice autoceste na koridoru 5c u dužini od oko 65 kilometara, no zbog nesporazuma među federalnim koalicionim partnerima, još je nepoznato šta će od ovog plana biti realizirano. Za sada je izvjesna samo izgradnja dionice od Kaknja do Zenice u dužini od oko 14 kilometara.

U Republici Srpskoj, čiji je premijer Milorad Dodik euforično najavljivao ubrzanu izgradnju cijele mreže autocesta, situacija na terenu još je depresivnija. Dodikov strateški partner u cestogradnji, austrijska kompanija Strabag najvjerovatnije će odustati od projekta izgradnje autoceste Banja Luka-Doboj, pa će Dodik biti sretan ako do jesenjih izbora uspije privestu kraju izgradnju 30 kilometara autoceste od Banje Luke do Gradiške, koja se inače gradi već punih šest godina!

DODIKOVI PROMAŠAJI

Od desetak kapitalnih infrastrukturnih i razvojnih projekata kojima je Dodik mahao protekle tri godine, realiziran je samo jedan: Rafinerija nafte u Bosanskom Brodu počela je s radom, ali uz obilatu podršku budžetskog novca RS-a kojim su sanirani raniji gubici i izmirena dugovanja prema radnicima i dobavljačima. Dosadašnji efekt rada brodske rafinerije prilično je razočaravajući, budući da su gubici uveliko nadmašili ukupnu vrijednost kapitala ove kompanije.

I Federacija BiH može se pohvaliti samo jednim uspješnim projektom realiziranim u protekle tri godine. Riječ je o Elektroprivredi BiH koja je napokon, nakon višegodišnjeg gomilanja gubitaka, poslovala sa značajanim profitom od preko 70 miliona maraka i koja je uspjela vlastitim sredstvima započeti krupan investicioni ciklus u saniranje i modernizaciju rudnika i rekonstrukciju nekoliko postojećih termoblokova, za šta je obezbijedila oko 600 miliona KM.

No, polovični uspjeh brodske Rafinerije i snažan poslovni iskorak Elektroprivrede BiH ostali su u sjeni sumornih privrednih pokazatelja koji svjedoče o dramatičnom padu direktnih stranih investicija, padu zaposlenosti i rastu nezaposlenosti, stagnaciji industrijske proizvodnje, padu izvoza i slomu cijelih privrednih grana poput građevinske, a donekle i metalske industrije. Uprkos najavama o postupnom izlasku svjetske ekonomije iz recesije, ekonomisti procjenjuju da se prilike u BiH neće skoro promijeniti i da će bh. ekonomija stagnirati još najmanje dvije godine.

Preokret ekonomskih trendova u BiH moguć je samo u slučaju snažnog priliva investicionog kapitala, prvenstveno u cestogradnju i energetiku. To će ujedno biti i najvažniji predizborni aduti na kojima će vladajuća koalicija nastojati ponovo pridobiti naklonost birača.

NOVI INVESTICIONI ZAMAH

Što se tiče cestogradnje, situacija je manje-više čista: nakon skoro izvjesnog odustajanja austrijskog Strabaga, Dodik će već krajem januara ove godine krenuti u potragu za novim strateškim partnerom, a nije isključeno da u izgradnju autoceste Banja Luka -Doboj naposlijetku krene i vlastitim sredstvima dobivenim prodajom Telekoma Srpske. Dodikova Vlada navodno raspolaže s još svega 200 miliona KM, što je sasvim dovoljno za ozbiljan početak radova.

Vlada Federacije BiH nalazi se u osjetno povoljnijoj poziciji. Još prije godinu dana sklopila je ugovor s EBRD-om i EIB-om o kreditiranju četiri dionice autoceste na koridoru 5C (oko 980 miliona KM), a povrh toga, bošnjački član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić uspio je obezbijediti i kredit Kuvajta u iznosu od 60 miliona KM, koji je također namijenjen za cestogradnju. Kako smo rekli, za sada je posve izvjesna izgradnja dionice Kakanj-Zenica (oko 14 kilometara), dok je izgradnja ostale tri dionice još uvijek neizvjesna zbog nesuglasja koalicionih partnera o izboru trase kroz Hercegovinu, ali i zbog još uvijek nekompletirane projektne dokumentacije. U najboljem slučaju, do početka građevinske sezone Vlada Federacije BiH mogla bi započeti izgradnju još jedne dionice, najvjerovatnije na dijelu Koridora kroz Hercegovinu. Na taj način, bila bi otvorena tri velika gradilišta: na sarajevskoj zaobilaznici, na dionici od Kaknja do Zenice i na dionici kroz Hercegovinu.

DEBLOKADA ENERGETSKIH POTENCIJALA

Vahid Hećo

Projekti entitetskih vlada u oblasti energetike neuporedivo su ambiciozniji, ali i neizvjesniji. Na nedavnom sastanku iza zatvorenih vrata, održanom u zgradi federalne Vlade, dva entitetska premijera, Milorad Dodik i Mustafa Mujezinović, i dva entitetska ministra energije, Slobodan Puhalac i Vahid Hećo, uspjeli su dogovoriti deblokadu državnog preduzeća Elektroprenos BiH, na čijem se računu nalazi preko 150 miliona KM neiskorištenih sredstava. Osim toga, entitetske delegacije su dogovorile i zajedničku izgradnju hidrocentrale na rijeci Ugar procijenjene na oko 100 miliona KM. Centrala bi se gradila podjednakim ulaganjem EPBiH i EPRS, a podjednako bi se dijelila i proizvedena električna energije. Ugovor za ovaj projekat već je usuglašen i u narednih desetak dana trebao bi se naći pred ministrima enitetskih vlada.

Slobodan Puhalac

Otklonjene su i sve formalno-pravne prepreke za izgradnju tri hidrocentrale u gornjem toku Neretve, od kojih se jedna nalazi na prostoru RS-a, a dvije na prostoru FBiH. Sve tri hidrocentrale na Neretvi date su na koncesiju - Vlada RS-a opredijelila se za kompaniju EFT Vuka Hamovića, a Vlada Federacije BiH za sarajevsku kompaniju Intrade-energija, Nihada Spahalića, koja će najvjerovatnije u projekat izgradnje dvije hidrocentrale ući u partnerstvu s Elektroprivredom BiH. Sve tri centrale na Neretvi procjenjuju se na preko dvije milijarde KM, računajući i podizanje reverzibilne centrale koja bi se gradila kasnije.

Sasvim je izvjestan i početak izgradnje hidroelektrane Vranduk na Neretvi koju će finansirati Elektroprivreda BiH vlastitim (već obezbijeđenim) sredstvima. Riječ je o investiciji vrijednoj oko 100 miliona KM, a početak gradnje najavljen je za kraj marta ove godine. Elektroprivreda BiH također je obezbijedila sredstva (oko 90 miliona KM) za izgradnju protočne hidrocentrale na Drini (Ustikolina), no sudbina tog projekta vrlo je neizvjesna zbog protivljenja lokalnih ribarskih i ekoloških udruženja. Ako otpor potraje, novac će se preusmjeriti za podizanje prvog vjetroparka u BiH, na platou Podveležja kod Mostara.

Mimo pobrojanih, u pripremi je još desetak velikih elektroenergetskih projekata u oba entiteta, no entitetske vlade bile bi prezadovoljne ako bi u predizbornoj godini uspjele pokrenuti makar minimalni energetski paket koji bi uveliko dinamizirao posustalu privredu BiH.

U protivnom, ekonomska kriza u BiH i dalje će se zaoštravati s nesagledivim socijalnim i političkim implikacijama.



Polovičan uspjeh bh. diplomatije

SERIJA BRISELSKIH ODBIJENICA

Zastoj na EU putu

Trogodišnji bilans uspjeha aktuelne kolicije na vanjskopolitičkom planu višestruko je manji od bilansa diplomatskih neuspjeha i promašaja, osobito izraženih u pregovorima BiH s Briselom i NATO-om. Na pozitivnoj strani nalaze se samo tri „stravke" vrijedne pažnje: potpisivanje Ugovora o stabilizaciji i pridruživanju s EU-om, izbor BiH u Vijeće sigurnosti UN-a, i prilično dobri rezultati ekonomske diplomatije Harisa Silajdžića, osobito na tržištu Libije gdje je trenutno angažirano 16 kompanija iz BiH.

No, lista diplomatskih neuspjeha puno je dulja. Dovoljno je samo napomenuti činjenicu da je BiH jedina uz Albaniju ostala izvan šengenskog bezviznog režima, i da nije ispunila uvjete MAP-a (Akcioni plan za prijem u članstvo NATO-a).




Izbori bez puno izbora

VLAST LOŠA, OPOZICIJA NEUVJERLJIVA

Razijedinjena opozicija

Bez obzira na krajnje mršave rezultate aktuelne petočlane koalicije, njene izborne šanse ne treba potcjenjivati. Ako ni zbog čega drugog, a ono zbog činjenice da je alternativna opoziciona scena posve razjedinjena, neuvjerljiva i beskrvna. S izuzetkom PDP-a Mladena Ivanića i SDP-a Zlatka Lagumdžije, većina drugih opozicionih partija ne može računati na ozbiljniju podršku glasača. Tim prije što ne postoji ni minimalna šansa da se opozicione partije udruže i da nastupe zajedno s usuglašenim izbornim programom.

Najveće iznenađenje na izborima mogla bi prirediti novoosnovana stranka Fahrudina Radončića, koja bi prema nekim istraživanjima mogla osvojiti 6-7 posto glasova. No, Radončićev glavni problem ostaje oskudni koalicioni kapacitet, budući da ne može računati na savez ni s jednom većom partijom - ni sa SDA, ni sa SBiH, a pogotovo sa SDP-om.



Piše: Asim Metiljević (Slobodna Bosna)

Silajdžić osudio proslavu 9. januara dana RS-a i Tadićevo prisustvo

Kabinet člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Harisa Silajdžića, osuđuje proslavu 9. januara kao tzv. „Dana Republike Srpske i krsne slave Republike Srpske."

Tog dana 1992. godine tzv. Skupština srpskog naroda u BiH usvojila je deklaraciju koja eksplicitno poziva na „teritorijalno razgraničenje sa političkim zajednicama drugih naroda." Deklaraciju je potpisao osuđeni ratni zločinac Momčilo Krajišnik, a u njenom usvajanju učestvovali su i drugi zločinaci, poput Radovana Karadžića i Biljane Plavšić. Svečano obilježavajući dan kada su ozvaničeni planovi za genocid, etničko čišćenje i druge zločine, dužnosnici RS entiteta šalju jasnu poruku da se zalažu za očuvanje tekovina Karadžićeve Republike Srpske, a ne entiteta koji je prema odredbama Daytonskog sporazuma trebao dovesti do povratka izbjeglica i konstitutivnosti svih naroda, navodi se u saopćenju iz Silajdžićevog kabineta.

Dalje se kaže da je ista „skupština" četiri mjeseca kasnije eksplicitno naredila stvaranje etnički čistog teritorija na dvije trećine Bosne i Hercegovine, koje planove je sam Ratko Mladić okarakterisao kao „genocid."

Mladić je uspješno izvršio zadatke koje mu je ta skupština postavila, što je potvrđeno u presudi Međunarodnog suda pravde koja drži da su genocid počinili „javni organi Republike Srpske," a posebno Vojska i Policija RS, koje je uspostavila ta skupština.

Također, učešće Predsjednika Srbije Borisa Tadića na jučerašnjoj proslavi dodatno potvrđuje kontinuitet saradnje između Srbije i takve Republike Srpske. Upravo zbog te saradnje Srbija je jedina zemlja u istoriji čovječanstva koja je osuđena za kršenje Konvencije o genocidu, i to po čak tri tačke. Tadić nastavlja taj kontinuitet zbog jasnih poruka od strane međunarodne zajednice da time ne ugrožava evropsku budućnost svoje zemlje, što je potvrđeno otvaranjem svih vrata Srbiji iako ta zemlja još uvijek krije Ratka Mladića na svom teritoriju. Tadićeva deklarativna podrška integritetu Bosne i Hercegovine i izvinjenje „svim žrtvama" zvuče krajnje prazno i neiskreno kada se upućuju sa tribine koja upravo slavi dan kada je usvojen plan za razgradnju naše zemlje i pokolj tih žrtava, kaže se u saopćenju iz kabineta Silajdžića.

Svi koji tako bezobzirno slave tzv. „punoljetstvo Republike Srpske" jasno insistiraju na trajnom zadržavanju poslijedica genocida, etničkog čišćenja i svih drugih zločina koje je Karadžićeva Republika Srpska započela i ostvarila u samom povoju. Za njih je suđenje Karadžiću tek sporedna predstava, kao što i sam Dayton smatraju usputnom stanicom na putu ka punom ostvarenju ciljeva i zadataka koji su zacrtani 9. januara 1992. godine, navodi se na kraju saopćenja iz kabineta člana Predsjedništva BiH, Harisa Silajdžića.

SDP o malverzacijama: Razvojna banka, Nikola Špirić i Dragan Vrankić

Cjelokupna bh javnost ostala je šokirana nakon medijskog objavljivanja malverzacija neviđenih razmjera u vezi sa sumnjivim radnjama predsjednika Nadzornog odbora Razvojne banke Federacije BiH, Ante Vidačaka, a sve u dogovoru i sprezi sa Vladom Federacije BiH.

Naime, Vlada Federacije BiH je za tri miliona KM na krajnje sumnjiv način i bez raspisivanja tendera prije dvije godine kupila od Vidačakove firme srušeni hotel ''Hercegovina'' za potrebe vladinih institucija u Mostaru. Ono što je sporno u svemu tome je da Vlada nikada nije ušla u posjed kupljene imovine (pomenuta zgrada nikada nije napravljena) zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa. Bez obzira na to Ante Vidačak je odmah nakon prodaje zgrade nagrađen od strane Vlade FBiH mjestom direktora Nadzornog odbora Razvojne banke. Nažalost, tu nije kraj. U međuvremenu Vidačakova kompanija ''Promark'' dobija nekoliko tendera od kojih je samo jedan u vrijednosti od pola miliona maraka za adaptaciju Kliničke bolnice Mostar u kojoj je Vidačak član Upravnog odbora. U konačnici pored svega navedenog Vlada Federacije BiH u aprilu 2009. godine Vidačaka imenuje i za člana Nadzornog odbora Direkcije za ceste FBiH.

Trakavica u vezi sa direktorom Razvojne banke, Ramizom Džaferovićem, kao i poslovanjem iste, traje preko dvije godine nakon što je finansijska policija nekoliko puta vršila kontrolu poslovanja ove banke. Po preliminarnim informacijama koje su prikupljene već sada je izvjesno da se radi o grubim kršenjima zakona, sukobu interesa i zloupotrebama položaja što Vlada FBiH kao Skupština Razvojne banke nastoji prikriti već punu godinu dana.

Pošto je i više nego evidentno da se sve ovo dešava uz direktno učešće Vlade Federacije BiH, klub poslanika SDP-a u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH će tražiti odgovornost za ove nedopuštene radnje.

Nedavno je otkrivena slična malverzacija u kojoj su učestvovali premijer državne vlade Nikola Špirić i ministar finansija Dragan Vrankić, u kojoj je za 2000 m2 plaćeno 12 miliona maraka (po jednom m2 plaćeno je 6000 KM) o čemu tužilaštvo i SIPA šute.

Na posljednjoj sjednici Parlamenta Federacije BiH poslanici su odbili prihvatiti izmjene zakona kojim bi legalizovali sukob interesa u kome su članovi Vlade vršeći funkciju Skupštine Razvojne banke.

Nakon toga su članovi CIK-a uspjeli demantirati sami sebe. Kao vrhunski profesionalci, stručno, objektivno, bez ikakvog političkog uticaja, članovi CIK-a samostalno su odlučili da su se malo zaigrali kada su pomislili da ipak trebaju raditi svoj posao i zaključili kako, usprkos činjenici da Parlament nije prihvatio izmjene zakona, članovi Vlade Federacije nisu u sukobu interesa i mogu nesmetano sa nadzornim odborom i upravom Razvojne banke nastaviti sa radom na daljem uništavanju privrede u Federaciji i besramnim bogaćenjem njima podobnih pojedinaca.

Više nema nikakve sumnje da je Centralna izborna komisija samo konačan egzekutor političkih partija koje su na vlasti u pokušaju njihovog obračuna sa opozicijom.

Nas u SDP-u ne čudi ovakva reakcija članova CIK-a, ali se pitamo hoće li i kada reagirati oni koji bi trebalo da se bore protiv kriminala i korupcije u BiH, pravosuđe i policija prije svih ili su se u izbornoj godini i oni opredijelili.

Centar za informisanje SDP BiH

Dodik: Srpska neće odustati od referenduma

Predsjednik Vlade Republike Srpske (RS) Milorad Dodik izjavio je da Srpska neće odustati od referenduma i da niko ne može zabraniti građanima da se izjasne.

"Ušli smo u fazu izrade potrebnog zakona i već u drugoj polovini januara predložićemo Skupštini zakon o referendumu prilagođen ovom vremenu. Poslije službene objave zakona, donijećemo odluku o raspisivanju referenduma na kojem ćemo pitati naš narod podržava li `Dejton` i protivi li se nametanju odluka i zakona visokog predstavnika", objasnio je Dodik.

Premijer Srpske je za beogradske "Večernje novosti" rekao da će tako biti obezbijeđeni normativni uslovi i svi mehanizmi da RS jednog dana, ako bude potrebno, organizuje i referendum o statusu.

Komentarišući optužbe da organizovanjem referenduma ruši Dejtonski sporazum, Dodik je upitao kako može biti optužen da ruši Dejtonski sporazum ako bude postavljeno pitanje: "Da li ste za očuvanje 'Dejtona'?".

"Prije nekoliko dana pozvao sam visokog predstavnika Incka da mi tačno citira odredbe Sporazuma, bilo koje rezolucije UN, bilo koje tačke `bonskih ovlašćenja` po kojima može da nameće odluke. Nije ih našao. On vara javnost. Ta prava nema", naglasio je Dodik.

Na pitanje kako se oduprijeti pritiscima koji su se već obrušili na njega sa svih strana i činjenici da će visoki predstavnik, sasvim izvjesno, učiniti sve da ga spriječi u sprovođenju referenduma, Dodik je rekao da visoki predstavnik može da pokuša da spriječi, ali niko ne može da zabrani ljudima da se izjasne.

"Mi nećemo odustati, a on mora da ima formalno uporište da bi nešto spriječio", rekao je Dodik i naglasio da je njegov cilj da legalizuje pravo Republike Srpske da iskaže svoju volju i da dokaže da može odlučivati o svom statusu.

Prema njegovom mišljenju, veoma je važno izboriti se za svoj legitimitet, a to što se visoki predstavnik toliko buni samo je dokaz kolika je težina ovih odluka.

"Sada je sasvim jasno da je Bošnjacima prilikom potpisivanja Dejtonskog sporazuma rečeno: vi samo potpišite, a mi ćemo učiniti sve da RS oduzmemo ovlašćenja i da Bosna bude centralizovana! Iako to niko neće da prizna, realan život i geneza svega što se dogodilo pokazuju da je bilo baš tako. I da postoje opasna obećanja ranije data jednoj strani. U takvoj situaciji, ostaje nam samo da se borimo za naša legitimna prava. Referendum o tome da li ovaj narod želi da živi u Bosni ili izvan Bosne, sasvim sigurno će doći na red", istakao je Dodik.

Na pitanje imali li rješenje u slučaju da Incko pokuša da ga smijeni, Dodik je rekao da je spreman za sve njihove avanture, ali da ne zna koliko su oni spremni.

"Šta ako ja ne prihvatim odluku? I ako je ne prihvate Vlada i Skupština? Šta će da urade? Da dovedu tenkove da mi zabrane da uđem u zgradu Vlade? Pa, ne moram ja ni da uđem u zgradu, mogu da sazovem sednicu u privatnoj kući i da kažem da su oni okupatori. Status je teško pitanje, rešava se sporo. Ali, sa ponosom. Ja sam ponosan na činjenicu da ćemo održati referendum", poručio je premijer Srpske.

Dodik: Bosna ne može da opstane na principima koje guraju Sarajevo i međunarodna zajednica

Predsjednik Vlade Republike Srpske (RS) Milorad Dodik rekao je da je njegovo lično mišljenje da je prošlo vrijeme jačanja institucija BiH i da dolazi vrijeme snaženja Srpske.

"Bosna ne može da opstane na principima koje guraju Sarajevo i međunarodna zajednica. Ona može da bude složena država, sastavljena od dve ili više republika, sa dve ili tri zajedničke funkcije, kako je predviđeno Dejtonskim sporazumom. A ne da se svi zakoni donose na nivou BiH, koja za to nije nadležna", rekao je Dodik u intervjuu za beogradske "Večernje novosti".

Na pitanje da li biti nastavljeni razgovora o ustavnim promjenama, Dodik je rekao da nema ništa protiv, ali da će u tom pogledu biti pomaka ako se tri naroda dogovore, jer, kako je naglasio, međunarodna zajednica ne može spasti BiH ako njeni narodi ne budu to željeli.

"BiH je imaginarna, sporazumna zemlja koju na silu održava i krpi međunarodna zajednica. To je zemlja koja ne daje dovoljno širine Srpskoj, koja je nedovršena priča i protektorat i koju tek treba definisati, a mi ne dopuštamo da to čine stranci", rekao je Dodik.

Na pitanje da li su baš svi visoki predstavnici kršili međunarodno pravo u BiH, Dodik je rekao da je svaki visoki predstavnik koji je odlazio, bukvalno, još na aerodromu u Sarajevu potpisivao sto zakona koji su osvanuli poslije njega.

"Mi smo to morali da sprovodimo kada njih odavno više nije bilo tu. I nije bilo onog ko se poslije nije izvinjavao za ono što je uradio, tvrdeći da su ga na to terale vlade", rekao je Dodik i dodao da je najviše materijala prikupljeno protiv Pedija Ešdauna.

"On će prvi da se nađe na klupi. Nećemo da žurimo. Za sve njih moraju da se steknu uslovi i da budemo sigurni u svoju pobedu. Ne smemo dopustiti da se nijedna tužba odbaci", naglasio je premijer Srpske.

Na pitanje da li ima dokaza za optužbe koje krenu protiv njega kada god podigne glas protiv protektora u BiH, Dodik je rekao da postoje samo laži, ali da se on laži ne plaši.

Komentar Vlastimira Mijovića za FTV: Podilaženje Miloradu Dodiku, gola istina

Švedski ministar inostranih poslova Karl Bildt, počesto je u ovdašnjim medijima kritikovan da podilazi srpskoj politici, odnosno Miloradu Dodiku, te da briselsku diplomatiju zavodi na pogrešne zaključke o stvarnim uzrocima naše stalno rastuće krize. Radi se o poznatoj Bildtovoj formuli o kolektivnoj krivici koju za nefunkcionisanje naše države, kobajagi, podjednako snose svi lideri i sve nacionalne politike, a zbog čega nismo dobili zeleno svjetlo ni za liberalizaciju viznog režima ni za približavanje NATO-u.

Bildtovu netačnu formulu ove nedjelje kritikovao je i jedan londonski list. Britanski komentator zaključuje isto što i mi - tokom švedskog šestomjesečnog predsjedavanja, Evropska unija bila je angažovana na ugađanju Miloradu Dodiku.

I ovu ocjenu Bildt, naravno, odbacuje s istim omalovažavanjem s kojim je odbijao i kritike naših medija. A stvar je čista kao sunce.

Da su htjeli, i Bildt i Švedska i Evropa davno su mogli biti svjesni stvarnih uzroka nefunkcionisanja bosanskohercegovačke države. O njima je, bez dlake na jeziku, još u novembru govorio Valentin Inzko. U svom referatu pred Savjetom bezbjednosti Ujedinjenih nacija, on je izričito naglasio da su uporne opstrukcije koje dolaze od nekih političara iz srpskog naroda doprinijele odgađanju provođenja ključnih reformi, uključujući i one koje bi osigurale ukidanje viznog režima. Republika Srpska stvorila je problem na državnom nivou, a onda kritizirala državu zbog postojanja problema - precizno je odsjekao šef OHR-a.

Visoki predstavnik je, dakle, prozreo igru srpskih političara, a samim tim i netačnost procjene koju je Evropi u uho neprestano šaptao Karl Bildt. Ipak, briselski centri moći oglušili su se na Inzkove riječi i slijedili put koji im je pokazivao švedski diplomata.

Odgovor na logično pitanje zašto su to učinili za nas je izuzetno važan zbog pogubnih posljedica koje može imati daljnje protežiranje Bildtovih netačnih u odnosu na Inzkove objektivne zaključke. Ne govori li nam to da u Evropskoj uniji trenutno možda čak i preovlađuju zemlje i politike koje ne žele da znaju pravo stanje stvari u Bosni i Hercegovini, pa samim tim ne žele ni da ga mijenjaju? I šta nam oni, uopšte, mogu pomoći novim pregovaračkim posredovanjem koje najavljuju za februar? Ništa, jer ne žele da se suoče sa činjenicom da, ustvari, ugađaju Dodikovoj politici kad na oba oka žmire na elementarnu činjenicu da svi ključni otpori boljem funkcionisanju države BiH potiču upravo s te strane, iz Republike Srpske.

Kad bi to priznao, kao što to priznaje Valentin Inzko, evropski dio međunarodne zajednice ponašao bi se puno drugačije, sa šansom da svoje dobre namjere iz pukog verbalizma pretvori u praksu. Do tada, ocjena o njihovom podilaženju Dodiku nije nikakva kleveta nego, nažalost, gola istina!

Stoga je jednostavan i odgovor na pitanje zašto visoki predstavnik toliko okoliša kad su u pitanju Dodikovi izazivački potezi - za energičniji razračun potrebna mu je saglasnost Brisela. A Briselu to, pod uticajem Bildtovih falsifikata, očito, ne pada na pamet.