IZBORNA GODINA: Sa čime će stranke izaći pred birače?

Entitetski premijeri dogovorili nekoliko zajedničkih projekata

Rezultati aktuelne vlasti, ostvareni tokom protekle tri godine, više su nego skromni; „Slobodna Bosna" analizira dosadašnji učinak vladajuće koalicije i otkriva skrivene adute s kojima će vladajuće stranke izaći na izbore ....

Koalicija pet vladajućih stranaka u BiH, SDA, SNSD, SBiH, HDZ i HDZ 1990., u izbornu godinu aktuelnog četverogodišnjeg mandata ulazi s vrlo neuravnoteženim bilansom uspjeha i promašaja. Lista uspjeha višestruko je kraća od liste neuspjeha i ako se u preostalih desetak mjeseci neko čudo ne dogodi, ni jedna od pet vladajućih stranaka neće moći na jesenjim izborima svijetla obraza stati pred birače i zatražiti obnovu mandata.

Dovoljno je navesti samo nekoliko najkrupnijih ekonomskih i političkih činjenica zbog kojih vladajuća koalicija i svaka stranka ponaosob ne mogu dobiti prolaznu ocjenu.

VRTOGLAV RAST INO DUGA

Skromni rezultati

Tokom protekle tri godine inostrana zaduženost države opasno je porasla za preko tri milijarde KM što praktično znači da je aktuelna vlast više zadužila državu nego sve poslijeratne vlade zajedno. U jesen 2006. godine, kada je aktuelna koalicija preuzela vlast, ino dug BiH iznosio je ravno 4 milijarde KM. U jesen 2010. godine ino dug BiH bit će skoro duplo veći: kod Međunrodnog monetarnog fonda BiH se zadužila za 2,4 milijarde KM, a kod nekoliko drugih kreditora, među kojim su EBRD i EIB, za još 1,5 milijardi KM. Što je najgore, lavovski dio ovog novca utrošen je na saniranje budžetskih rupa koje su nastale neracionalnom potrošnjom glomaznog i rastrošnog administrativnog aparata. Samo manji dio ovih kreditnih sredstava, oko 980 miliona KM, namijenjeno je za finansiranje kapitalnih projekata, prvenstveno za cestogradnju, koja inače napreduje puževom brzinom. U protekle tri godine u Federaciji BiH izgrađeno je manje od 17 kilometara autoceste (dionica Visoko-Dobrinje i Dobrinje-Kakanj), a u Republici Srpskoj ni toliko! Istina, federalna Vlada uspjela je obezbijediti kreditna sredstva za još četiri dionice autoceste na koridoru 5c u dužini od oko 65 kilometara, no zbog nesporazuma među federalnim koalicionim partnerima, još je nepoznato šta će od ovog plana biti realizirano. Za sada je izvjesna samo izgradnja dionice od Kaknja do Zenice u dužini od oko 14 kilometara.

U Republici Srpskoj, čiji je premijer Milorad Dodik euforično najavljivao ubrzanu izgradnju cijele mreže autocesta, situacija na terenu još je depresivnija. Dodikov strateški partner u cestogradnji, austrijska kompanija Strabag najvjerovatnije će odustati od projekta izgradnje autoceste Banja Luka-Doboj, pa će Dodik biti sretan ako do jesenjih izbora uspije privestu kraju izgradnju 30 kilometara autoceste od Banje Luke do Gradiške, koja se inače gradi već punih šest godina!

DODIKOVI PROMAŠAJI

Od desetak kapitalnih infrastrukturnih i razvojnih projekata kojima je Dodik mahao protekle tri godine, realiziran je samo jedan: Rafinerija nafte u Bosanskom Brodu počela je s radom, ali uz obilatu podršku budžetskog novca RS-a kojim su sanirani raniji gubici i izmirena dugovanja prema radnicima i dobavljačima. Dosadašnji efekt rada brodske rafinerije prilično je razočaravajući, budući da su gubici uveliko nadmašili ukupnu vrijednost kapitala ove kompanije.

I Federacija BiH može se pohvaliti samo jednim uspješnim projektom realiziranim u protekle tri godine. Riječ je o Elektroprivredi BiH koja je napokon, nakon višegodišnjeg gomilanja gubitaka, poslovala sa značajanim profitom od preko 70 miliona maraka i koja je uspjela vlastitim sredstvima započeti krupan investicioni ciklus u saniranje i modernizaciju rudnika i rekonstrukciju nekoliko postojećih termoblokova, za šta je obezbijedila oko 600 miliona KM.

No, polovični uspjeh brodske Rafinerije i snažan poslovni iskorak Elektroprivrede BiH ostali su u sjeni sumornih privrednih pokazatelja koji svjedoče o dramatičnom padu direktnih stranih investicija, padu zaposlenosti i rastu nezaposlenosti, stagnaciji industrijske proizvodnje, padu izvoza i slomu cijelih privrednih grana poput građevinske, a donekle i metalske industrije. Uprkos najavama o postupnom izlasku svjetske ekonomije iz recesije, ekonomisti procjenjuju da se prilike u BiH neće skoro promijeniti i da će bh. ekonomija stagnirati još najmanje dvije godine.

Preokret ekonomskih trendova u BiH moguć je samo u slučaju snažnog priliva investicionog kapitala, prvenstveno u cestogradnju i energetiku. To će ujedno biti i najvažniji predizborni aduti na kojima će vladajuća koalicija nastojati ponovo pridobiti naklonost birača.

NOVI INVESTICIONI ZAMAH

Što se tiče cestogradnje, situacija je manje-više čista: nakon skoro izvjesnog odustajanja austrijskog Strabaga, Dodik će već krajem januara ove godine krenuti u potragu za novim strateškim partnerom, a nije isključeno da u izgradnju autoceste Banja Luka -Doboj naposlijetku krene i vlastitim sredstvima dobivenim prodajom Telekoma Srpske. Dodikova Vlada navodno raspolaže s još svega 200 miliona KM, što je sasvim dovoljno za ozbiljan početak radova.

Vlada Federacije BiH nalazi se u osjetno povoljnijoj poziciji. Još prije godinu dana sklopila je ugovor s EBRD-om i EIB-om o kreditiranju četiri dionice autoceste na koridoru 5C (oko 980 miliona KM), a povrh toga, bošnjački član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić uspio je obezbijediti i kredit Kuvajta u iznosu od 60 miliona KM, koji je također namijenjen za cestogradnju. Kako smo rekli, za sada je posve izvjesna izgradnja dionice Kakanj-Zenica (oko 14 kilometara), dok je izgradnja ostale tri dionice još uvijek neizvjesna zbog nesuglasja koalicionih partnera o izboru trase kroz Hercegovinu, ali i zbog još uvijek nekompletirane projektne dokumentacije. U najboljem slučaju, do početka građevinske sezone Vlada Federacije BiH mogla bi započeti izgradnju još jedne dionice, najvjerovatnije na dijelu Koridora kroz Hercegovinu. Na taj način, bila bi otvorena tri velika gradilišta: na sarajevskoj zaobilaznici, na dionici od Kaknja do Zenice i na dionici kroz Hercegovinu.

DEBLOKADA ENERGETSKIH POTENCIJALA

Vahid Hećo

Projekti entitetskih vlada u oblasti energetike neuporedivo su ambiciozniji, ali i neizvjesniji. Na nedavnom sastanku iza zatvorenih vrata, održanom u zgradi federalne Vlade, dva entitetska premijera, Milorad Dodik i Mustafa Mujezinović, i dva entitetska ministra energije, Slobodan Puhalac i Vahid Hećo, uspjeli su dogovoriti deblokadu državnog preduzeća Elektroprenos BiH, na čijem se računu nalazi preko 150 miliona KM neiskorištenih sredstava. Osim toga, entitetske delegacije su dogovorile i zajedničku izgradnju hidrocentrale na rijeci Ugar procijenjene na oko 100 miliona KM. Centrala bi se gradila podjednakim ulaganjem EPBiH i EPRS, a podjednako bi se dijelila i proizvedena električna energije. Ugovor za ovaj projekat već je usuglašen i u narednih desetak dana trebao bi se naći pred ministrima enitetskih vlada.

Slobodan Puhalac

Otklonjene su i sve formalno-pravne prepreke za izgradnju tri hidrocentrale u gornjem toku Neretve, od kojih se jedna nalazi na prostoru RS-a, a dvije na prostoru FBiH. Sve tri hidrocentrale na Neretvi date su na koncesiju - Vlada RS-a opredijelila se za kompaniju EFT Vuka Hamovića, a Vlada Federacije BiH za sarajevsku kompaniju Intrade-energija, Nihada Spahalića, koja će najvjerovatnije u projekat izgradnje dvije hidrocentrale ući u partnerstvu s Elektroprivredom BiH. Sve tri centrale na Neretvi procjenjuju se na preko dvije milijarde KM, računajući i podizanje reverzibilne centrale koja bi se gradila kasnije.

Sasvim je izvjestan i početak izgradnje hidroelektrane Vranduk na Neretvi koju će finansirati Elektroprivreda BiH vlastitim (već obezbijeđenim) sredstvima. Riječ je o investiciji vrijednoj oko 100 miliona KM, a početak gradnje najavljen je za kraj marta ove godine. Elektroprivreda BiH također je obezbijedila sredstva (oko 90 miliona KM) za izgradnju protočne hidrocentrale na Drini (Ustikolina), no sudbina tog projekta vrlo je neizvjesna zbog protivljenja lokalnih ribarskih i ekoloških udruženja. Ako otpor potraje, novac će se preusmjeriti za podizanje prvog vjetroparka u BiH, na platou Podveležja kod Mostara.

Mimo pobrojanih, u pripremi je još desetak velikih elektroenergetskih projekata u oba entiteta, no entitetske vlade bile bi prezadovoljne ako bi u predizbornoj godini uspjele pokrenuti makar minimalni energetski paket koji bi uveliko dinamizirao posustalu privredu BiH.

U protivnom, ekonomska kriza u BiH i dalje će se zaoštravati s nesagledivim socijalnim i političkim implikacijama.



Polovičan uspjeh bh. diplomatije

SERIJA BRISELSKIH ODBIJENICA

Zastoj na EU putu

Trogodišnji bilans uspjeha aktuelne kolicije na vanjskopolitičkom planu višestruko je manji od bilansa diplomatskih neuspjeha i promašaja, osobito izraženih u pregovorima BiH s Briselom i NATO-om. Na pozitivnoj strani nalaze se samo tri „stravke" vrijedne pažnje: potpisivanje Ugovora o stabilizaciji i pridruživanju s EU-om, izbor BiH u Vijeće sigurnosti UN-a, i prilično dobri rezultati ekonomske diplomatije Harisa Silajdžića, osobito na tržištu Libije gdje je trenutno angažirano 16 kompanija iz BiH.

No, lista diplomatskih neuspjeha puno je dulja. Dovoljno je samo napomenuti činjenicu da je BiH jedina uz Albaniju ostala izvan šengenskog bezviznog režima, i da nije ispunila uvjete MAP-a (Akcioni plan za prijem u članstvo NATO-a).




Izbori bez puno izbora

VLAST LOŠA, OPOZICIJA NEUVJERLJIVA

Razijedinjena opozicija

Bez obzira na krajnje mršave rezultate aktuelne petočlane koalicije, njene izborne šanse ne treba potcjenjivati. Ako ni zbog čega drugog, a ono zbog činjenice da je alternativna opoziciona scena posve razjedinjena, neuvjerljiva i beskrvna. S izuzetkom PDP-a Mladena Ivanića i SDP-a Zlatka Lagumdžije, većina drugih opozicionih partija ne može računati na ozbiljniju podršku glasača. Tim prije što ne postoji ni minimalna šansa da se opozicione partije udruže i da nastupe zajedno s usuglašenim izbornim programom.

Najveće iznenađenje na izborima mogla bi prirediti novoosnovana stranka Fahrudina Radončića, koja bi prema nekim istraživanjima mogla osvojiti 6-7 posto glasova. No, Radončićev glavni problem ostaje oskudni koalicioni kapacitet, budući da ne može računati na savez ni s jednom većom partijom - ni sa SDA, ni sa SBiH, a pogotovo sa SDP-om.



Piše: Asim Metiljević (Slobodna Bosna)